Susret (Sentado à beira do caminho)

Susret (Sentado à beira do caminho)
Roberto Carlos - Erasmo Carlos (Versão: Arsen Dedic)

Vec sam grijesila k'o drugi svi
i to se zna
da sam trazila sigurnost
ako pogrijesim i sad

Sto se moze jos promijeniti
nejasna buducnost
sto mi moze dati ovaj cudan susret
jos jednu moju ludost

Moju tugu vide ljudi svi
kad prolaze kraj mene
samo ne vidis je ti
ni suze jedne zene

Sunce silazi na mokro lice
i mali znak je nade
da pojavit ces se jednom
i biti moj za kraj balade

Vec kasnis, pozuri, ja ne postojim
jer ako ne dodjes ne postojim, ne postojim, ne postojim

Tu se vrijeme mijenja i sad ce kisa
ja ustajem i cekam
nije vazno sto ce ljudi reci, nek' odnosi me rijeka
Gledam u nutrinu da procitam, u dusi pise
da sam zena sama i nista, nista vise

Moj dragi vec kasni, ja ne postojim
jer ako ne dodje ne postojim, ne postojim, ne postojim
Svjetla, izlozi, reklame, ceste

ovo sve mijesa se u masi
moja sjenka se umorila od pratnje
kako sporo dan se gasi
Ne preostaje mi nego opet kuci

u one sate puste
citav zivot bih ti dala, vise jos
sto propustas kroz prste
Ti ne razumijes da ne postojim
od danas zauvijek ne postojim, ne postojim, ne postojim